Svijet je napravljen za dobro, sve u prirodi je napravljeno da radi u našu korist I u korist dobra. Mi smo ti koji imaju moć da biraju. Neki krug ljudi će živjeti u harmoniji sa svijetom oko sebe, drugi će imati drugačiju viziju i percepciju dobrog pa će za svoje dobro nauditi drugima. Za svoje dobro učinit će da svijet za nekog drugog postane loše mjesto. Strašno je I rijetko možemo mijenjati nečiju  percepciju dobrog I stvarnosti. Možemo se odmaknuti, naći ljude slične sebi I živjeti u krugu zajedničkih vizija svijeta. Ako je već tako, ako je svijet oko nas zajednički,otvoren za svačije dobro I loše,onda naš dom mora biti isključivo za naše dobro. Dom je mikrosvijet kojeg kreiramo sa ljudima koje smo birali na osnovu zajdedničkih realnosti I vizija budućnosti. Dom I porodica moraju biti sigurno mjesto, mjesto slobodnog izražavanja, bivanja, odrastanja. Tu te prihvataju u tvom najgorem izdanju, tu te slave u najboljem, tu će ti pomoći da ovaj dan bude ljepši. U svom domu moraš biti slobodan, slobodna da budeš potpuno ono što jesi, moraš se osjećati sigurno I voljeno. Takve ljude biramo da s njima pravimo dom. Gdje drugo možeš biti ti potpuno?

“Grlit ću te I lomiti ti kosti,a komšije će čuti moje glasno “ljubavi,srećo” “

Čitali ste o domu I eto je, ničim izazvana, ova rečenica.

Da li je naš dom sigurna zona? Da li je ovo osoba koju sam birala za dom I za građenje zajedničkog dobrog? Moj dom mi možda ne dopušta da budem slobodna potpuno ja kakva jesam.

“Ma šalim se, ja to samo tako pričam kad se razljutim.”

A šta ako naše najgore izdanje ugrožava dom, ako nanosi bol ljudima koje smo birali da su uz nas?

Možda nije bila dobra procjena, možda nismo vidjeli, možda smo mislili da nekog možemo promijeniti, možda je taj neko sam promijenio našu ,nekad zajedničku, percepciju dobrog. Niko se ne mijenja zbog drugih, a u rijetkim slučajevima promjene mijenja se zbog sebe.

Užasava me pomisao da nemaš svoju sigurnu zonu u ovom svačijem svijetu.

Dom mora biti potpuno sigurno mjesto I tu nema ustupaka.